U intenzivnoj i kvalitetnoj proizvodnji povrća i voća u posljednje vrijeme ubrzano se širi primjena navodnjavanja i ciljana opskrba biljaka hranjivim tvarima. Kakvoću proizvoda, njihov estetski izgled i vijek trajanja sustava navodnjavanja uvelike definira kakvoća upotrijebljene vode.
Što nudimo
Sofisticirana industrijska rješenja
Niski troškovi rada
Deferizacija
Uklanjanje bora
Uklanjanje arsena
Odsoljavanje povratnom osmozom
Po potrebi – sustavi za obradu vode u kontejneru
Povratna osmoza je tehnologija kojom se neželjena onečišćenja iz vode za navodnjavanje uklanjaju sa velikom sigurnošću i na ekonomičan način (kalcij, magnezij, natrij, klor).
Moguće negativne posljedice korištenja zaslanjenih voda u navodnjavanju (ppm):
Karakteristika
Mogući negativni učinak
Nema
Malen
Osrednji
Jak
Opasan
Hidrogenkarbonat
122
123-183
184-244
245-366
366
Klor, na lišću
108
Klor, na korjenju
144
145-216
217-360
360
Natrij, na lišću
69
Natrij, na korjenju
69
70-207
207
Bor
0,3
0,31-0,5
0,51-1,0
1,1-2,0
3
Električna vodljivost mS/cm
0,2
0,21-0,7
0,71-2
2-3
3
Kalcij i magnezij: Biljke mogu podnijeti visoke koncentracije Ca i Mg, međutim lišće i plodovi prskani tvrdom vodom (nko>16) dobiju bijele pjege, a zbog taloženja u instalacijama dolazi do začepljenja unutar elemenata sustava za navodnjavanje kapanjem i mlaznica za prskalice.
Natrij: Ako količina natrija u vodi nije viša od 3 meq/L (69 ppm) zalijevanje odozgo za biljke nije štetno. Upijanje veće količine natrija preko lista može izazvati palež lista. Veće količine natrija uzrokuju toksičnost, a tlo pretvaraju u slatinasto tlo (zbijanje tla). Prihvatljiva koncentracija natrija u tlu, SAR vrijednost (Sodium Adsorption Ratio) trebala bi biti manja od 3.
Klor: Količina manja od 3 meq/L (108 ppm) kod zalijevanja odozgo ne uzrokuje prženje lišća. Količina manja od 4 meq/L (144 ppm) nema štetno djelovanje na korijenje.
Količina zeljeza i mangana vrlo je važno pitanje. Ovi elementi su promjenjive valencije, u sredini koja pogoduje oksidaciji spremni su vezati nov kisik. Uslijed toga dobivaju nova svojstva, topljivost im drastično pada, u sustavima kapanja stvaraju netopljive taloge. Njihova prisutnost u vodi uzrokuje žutosmeđe obojenje, što se prskanjem prenosi i na biljke i na proizvodnu sredinu.
U intenzivnoj i kvalitetnoj proizvodnji povrća i voća u posljednje vrijeme ubrzano se širi primjena navodnjavanja i ciljana opskrba biljaka hranjivim tvarima. Kakvoću proizvoda, njihov estetski izgled i vijek trajanja sustava navodnjavanja uvelike definira kakvoća upotrijebljene vode.
Što nudimo
Povratna osmoza je tehnologija kojom se neželjena onečišćenja iz vode za navodnjavanje uklanjaju sa velikom sigurnošću i na ekonomičan način (kalcij, magnezij, natrij, klor).
Moguće negativne posljedice korištenja zaslanjenih voda u navodnjavanju (ppm):
Karakteristika
Mogući negativni učinak
Nema
Malen
Osrednji
Jak
Opasan
Hidrogenkarbonat
122
123-183
184-244
245-366
366
Klor, na lišću
108
Klor, na korjenju
144
145-216
217-360
360
Natrij, na lišću
69
Natrij, na korjenju
69
70-207
207
Bor
0,3
0,31-0,5
0,51-1,0
1,1-2,0
3
Električna vodljivost mS/cm
0,2
0,21-0,7
0,71-2
2-3
3
Kalcij i magnezij: Biljke mogu podnijeti visoke koncentracije Ca i Mg, međutim lišće i plodovi prskani tvrdom vodom (nko>16) dobiju bijele pjege, a zbog taloženja u instalacijama dolazi do začepljenja unutar elemenata sustava za navodnjavanje kapanjem i mlaznica za prskalice.
Natrij: Ako količina natrija u vodi nije viša od 3 meq/L (69 ppm) zalijevanje odozgo za biljke nije štetno. Upijanje veće količine natrija preko lista može izazvati palež lista. Veće količine natrija uzrokuju toksičnost, a tlo pretvaraju u slatinasto tlo (zbijanje tla). Prihvatljiva koncentracija natrija u tlu, SAR vrijednost (Sodium Adsorption Ratio) trebala bi biti manja od 3.
Klor: Količina manja od 3 meq/L (108 ppm) kod zalijevanja odozgo ne uzrokuje prženje lišća. Količina manja od 4 meq/L (144 ppm) nema štetno djelovanje na korijenje.
Količina zeljeza i mangana vrlo je važno pitanje. Ovi elementi su promjenjive valencije, u sredini koja pogoduje oksidaciji spremni su vezati nov kisik. Uslijed toga dobivaju nova svojstva, topljivost im drastično pada, u sustavima kapanja stvaraju netopljive taloge. Njihova prisutnost u vodi uzrokuje žutosmeđe obojenje, što se prskanjem prenosi i na biljke i na proizvodnu sredinu.